811.163.42’373.611 811.163.42‘373.43
BARBARA ŠTEBIH GOLUB*
INSTITUT ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE, ZAGREB, HRVATSKA
OKAZIONALIZMI U HRVATSKOME PUBLICISTIČKOM STILU
Sažetak. U radu se iznose rezultati istraživanja uporabe okazionalizama provede
noga tijekom 2011. i 2012. godine na korpusu hrvatskih tiskanih i elektroničkih medija.
Autorica prvo teorijski razrađuje uporabu naziva okazionalizam i raspravlja o prirodi prigodnica, a potom analizira ekscerpirane okazionalizme s obzirom na njihovu stilsku vrijednost i rečotvorbeni status.
Ključne riječi: okazionalizmi, publicistički stil, tvorba riječi.
1. Kako u jezikoslovnoj literaturi ne postoji suglasnost oko definiranja opsega i sadržaja pojma okazionalizam, smatramo da je na početku rada nužno njegovo de
finiranje.
U kroatističkoj se literaturi za, vrlo pojednostavljeno rečeno, „riječ za čiju upo
rabu postoji samo jedna potvrda“, rabe dva naziva: hapaks i okazionalizam. Prema Simeonovu Rječniku lingvističkih naziva hapaks jest „riječ, oblik, upotreba za koje imamo samo jedan primjer kod pisaca (osobito starih) ili u pojedinoga pisca“ (1969;
I, 460), a okazionalizam „okazionalna upotreba riječi - slučajna ili prigodna upotreba riječi“ (1969: I, 957). Iz navedenih definicija nije razvidno je li riječ o istoj pojavi ili o sličnim pojavama. Naime, u kroatistici je uobičajeno da se okazionalizmom smatra riječ za koju postoji samo jedna potvrda (u pojedinog autora), a njezinu se uporabu može smatrati prigodnom (ne slučajnom, jer je tada riječ o hapaksu) zato što je skovana za potrebe određenoga teksta
V Muhvić-Dimanovski (2005: 6) pišuću o novotvorenicama u hrvatskome jeziku, nazive hapaks, okazionalizam i prigodnica rabi kao istoznačnice i smatra ih vrstom neologizama. Naime, ta autorica razlikuje dva temeljna tipa neologizama: denomina- tivne i stilističke, a okazionalizmi pripadaju drugoj skupini. Osim što se razlikuju po osnovnoj motivaciji svojega postanka, stilistički neologizmi imaju vrlo male šanse da uđu u opću uporabu, no to ipak nije nemoguće. Naime, svaki je okazionalizam poten
cijalni neologizam ako je u skladu sa zakonitostima jezične tvorbe i ako je tvorbeni obrazac kojim se autor poslužio u tome trenutku aktivan odnosno produktivan.* * 1 Kao
* e-mail: bstebih@ihjj.hr 1 Muhvić-Dimanovski (2005: 7).
glavni kriterij pri određivanju što je neologizam, a što je okazionalizam autorica ističe vrijeme. Međutim, isto tako iznosi da je na pitanje koliko je vremena potrebno da bi se okazionalizam smatralo neologizmom, vrlo teško odgovoriti i da je svaki odgovor zapravo proizvoljno rješenje.2
U slovenistici se okazionalizmima (priložnicama) smatraju „besede ki jih govo
reči delajo po običajnih besedotvornih vzorcih, zato jih naslovniki tuda razumejo“.3 Takve riječi, međutim, ne postaju dijelom općega jezika jer su ograničene na određeni kontekst.4
R. Dragićević (2011: 47) navodi da se u slavističkoj literaturi javljaju i djelomič
no preklapaju nazivi individualizam, okazionalizam, neologizam, kovanica, hapaks i potencijalna riječ. Donosi i da se okazionalizme obično definira kao individualne riječi (individualizme), ali da ih se i često veže uz neologizme. Kao glavni kriterij ra
zlikovanja neologizama i okazionalizama R. Dragićević, kao i V. Muhvić-Dimanovski, ističe faktor vremena. Prema njoj su neologizmi „lekseme koje se u srpskom jeziku koriste poslednjih dvadesetak godine. Nije od značaja da li je ta leksema pozajmljena iz stranog jezika ili tvorena od domaćeg leksičkog materijala. Također, za definisanje ovog pojma nije od značaja ni to da li su tvorenice građene na uobičajen način ili na neuobičajen način.“5 Glavnim obilježjem okazionalizama smatra mali broj potvrda.
Njezino se promišljanje, dakle, poklapa s onim V. Muhvić-Dimanovski.
Na isti problem preklapanja naziva neologizam i okazionalizam ukazuje i Đ.
Otašević (2008.) koji donosi i termine iz ruske lingvistike: okazionali neologizmi, individualno-autorski neologizmi, individualno-govorni neologizmi itd. Prema njemu tri parametra za određivanje neologizama jesu vrijeme6 7 8, jezično prostranstvo7 8 i novina.
Glede termina okazionalizam spominje da se u slavističkoj literaturi rabi posljed
njih dvadesetak godina, no nema kod svih autora isto značenje. Đ. Otašević također spominje i da neki autori suprotstavljaju potencijalne rijeci8 i okazionalizme: prema njima potencijalne riječi slijede tvorbene obrasce jezika, dok se okazionalizmi tvore
„bilo u skladu sa neproduktivnim tvorbenim tipovima, bilo sa izvesnim odstupanjima od jezičkog tvorbenog tipa“.9 Dakle, glavni kriterij za razlikovanje okazionalizama i potencijalnih rijeci jest stupanj uobičajenosti tvorbenog modela i tvorbenih sredstava:
okazionalizmi su neuobičajeno tvoreni leksemi, dok su potencijalne riječi nastale po uobičajnenim, općeprihvaćenim tvorbenim obrascima, vezanjem visokoproduktivnih
2 Usp. Muhvić-Dimanovski (2005: 61).
3 Stramljič Breznik (2010: 355).
4 Ibid.
5 Dragićević (2009: 49).
6 „Neologizmi su nove reči određenog perioda u odnosu na neki od prethodnih perioda, odnosno, odnosno reči određenog perioda kojih nije bilo u prethodnim periodima.“ (Otašević, 2008: 40)
7 Odnosi se na područja i stilove uporabe neologizma, no pri tome je važno da je novotvorenica dijelom leksika standardnog jezika.
8 Naziv potencijalna riječ uvodi Smirnicki, a razrađuje ga Zemska. Vrlo se često rabi među slavi
stima (Dokulil, Apresjan, Uluhanov, Kubrjakova, Petruhina, Golev, Otašević, Dragićević). Detaljnije v.
Dragićević, 2011.
9 Otašević (2008: 65)
morfema sa velikim brojem tvorbenih osnova i upravo stoga imaju veće šanse da postanu uzualnim riječima.10 11
Uporaba naziva potencijalna riječ nije uobičajena u kroatistici. Naime, glavnim obilježjem okazionalizama se u kroatistici smatra njihova jedinstvenost, prigodnost, a ne tvorbena struktura.
Na njemačkome se govornom području paralelno rabi više naziva: Ad-hoc- Bildungen (Hohenhaus, 1996.), Textworter (Motsch, 2004.), Augenblicksbildungen (Elsen, 2004.), Einmalbildungen (Krieg, 2005.), Gelegenheitsbildungen (Siebold, 2000.). Već se iz njih samih može iščitati priroda okazionalizama: Gelegenheits- /Augeblicksbildungen - prigodnost i spontanost, Einmalbildungen - jedinstvenost, odnosno neponovljivost, Textworter - ovisnost o kontekstu. Kao glavna obilježja okazionalizama navode se10 11: jedinstvenost, osobite funkcije (koncentracija informacija, osobiti stilski efekti), ovisnost o kontekstu odnosno situaciji, odstupanje koje je osim na rječotvorbenoj moguće i na fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini, te neleksi- kaliziranost. Upravo (ne)leksikaliziranost čini glavnu razliku u odnosu na neologizme.
Naime, kao što naglašavaju W. Fleischer i I. Barz (1995: 24) između okazionalizama, kao neleksikaliziranih elemenata, i neologizama, kao leksikaliziranih elemenata, postoji veliko prijelazno područje. Neki od okazionalizama zaista ostaju na razini individualne, situativne uporabe, dok se drugi leksikaliziraju, što pak ovisi o čitavom nizu čimbenika kao što su potreba za takvim označiteljem unutar komunikacijske zajednice, tvorbena regularnost okazionalizma, odnos prema konkurentnim označiteljima...
U germanistici se također kao jedan od glavnih kriterija za razlikovanje okaziona
lizama i neologizama ističe „novost“. W. Teubert (1998: 134) u tom kontekstu spominje paradoks da se o neologizmu može govoriti tek onda kada se određena riječ u određenom korpusu rabi duže vrijeme i s većom učestalošću - što znači da više nije nova.
U ovom će se radu pojmom okazionalizam označivati novotvorene riječi (nevažno odstupaju li od rječotvornih obrazaca hrvatskoga jezika ili ne) koje su potvrđene samo jednom, u nekome novinskom tekstu s ciljem ostvarivanja određenih stilskih efekata
(humor, začudnost).
2. Istraživanje čije rezulate iznosimo u ovome radu provedeno je tijekom 2011.
i 2012. godine na korpusu sljedećih hrvatskih dnevnih novina: Jutarnji list (tiskano i elektroničko izdanje), Večernji list (tiskano i elektroničko izdanje), Novi list (elek
troničko izdanje), 24 sata (tiskano izdanje). Također je ekscerpirana građa iz tekstova sa sljedećih internetskih portala: www.index.hr,www.net.hr,www.dnevno.hr, www.
tportal.hr i www.halter. hr.
Od ekscerpiranih okazionalizama 1, 66% potječe iz dnevnika 24 sata, 1, 66% s portala www.index.hr, a 5 % iz Jutarnjeg lista. Najveći broj okazionalizama, njih čak 91, 6% potječe iz elektroničkoga izdanja Novoga lista.
B. Tošović (2002: 250) unutar publicističkoga funkcionalnog stila razlikuje in
formativne i analitičke žanrove i pet podstilova. Svi okazionalizmi iz našega korpusa potječu iz tekstova koji pripadaju analitičkome ili književnopublicističkome stilu tj.
10 Detaljnije v. Dragićević, 2011.
11 Prema Tomašikova (2008: 247).
uglavnom kolumnama ili blogovima12 kao vrstama koje omogućuju najveću autorsku slobodu i stilsku individualnost u izričaju.13 Riječ je dakle o tzv. novinarskim aktualiz- mima tj. riječima stvorenima za određenu prigodu. Kao što, pišući o okazionalizmima u slovenskome publicističkome stilu, zaključuje I. Stramljič Breznik (2010: 257) „njihov aktualizacijski učinek izhaja tako iz sobestila kot iz uporabe besedotvornih vzorcev in sestavin. Pojavljo se pogosteje v vesteh, reportažah, prigodnih intervjujih ali v sicer močno avtorsko zasnovanih poročilih.“
Tematska analiza tekstova iz kojih potječe naša građa, pokazala je da ih se 44, 3% bavi društvenim zbivanjima općenito (antisapunist ,osoba koja mrzi sapunice‘:
„Naime, riječ je o pripadnicima skupine građana koji bi željeli pogledati nešto smisleno na barem jednom od hrvatskih televizijskih kanala, a da se emitira u periodu od 20 do 22 sata i da nije riječ o sapunici. Nazovimo ih antisapunistima.“, www.index.hr, 12. 7. 2011.; džepoljublje ,ljubav prema (vlastitome) džepu: „Hebrang, pak, drži da je najveći problem u tome što je u hrvatskoj politici sebeljublje i džepoljublje zamijenilo rodoljublje“., Jutarnji list, 10. 12. 2011.; (misa) bezdušnica ,misa za Antu Pavelića‘:
„Misa bezdušnica (naslov), Novi list, 30. 12. 2012.), 31, 6% politikom (tuđmanoid ,biće nalik Franji Tuđmanu‘: „Ali hajde se snađi pa pronađi najvećega tuđmanoida među svima što se zaklinju da će njihova pobjeda istodobno značiti i uskrs tuđmanizma i okončanje kulta ličnosti i despotizma kakvi su u HDZ-u vladali nakon Tuđmanove smrti.“, Novi list, 6. 2. 2012.;jarunac ,jedan od osnivača HDZ-a‘: „Revoltiranje Milan Kovač - barakaš, jarunac, saborski zastupnik HDZ-a, predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, ministar privatizacije i upravljanja imovinom, ministar za provođenje posebnih odnosa između RH i FBiH i odnosa s BiH (da, tako se to zvalo...), a potom i potpredsjednik Pašalićeva Hrvatskog bloka - što mu stranački vrh nije čestitao na ponovnom stjecanju HDZ-ove članske iskaznice, nego je verifikaciju njegova povratka u staro jato prepustio Visokom časnom sudu.“, Novi list, 29. 3. 2012.; splitovođa g r a donačelnik Splita‘: „Ali kada znamo da poduzetni splitovođa na brdo iznad istoimenoga hotela gleda kao na buduće zidalište svojih vizija, a da se one ne mogu ostvariti bez prenamjene zaštićene park-šume u građevinsko zemljište, tada riječi Jure Šundova da Marjan ne može izgoriti nikome osim Kerumu zvuče prokleto ozbiljno.“, Novi list, 17.
8. 2011.), 15% politikom i društvom (kerumovati ,ponašati se poput Željka Keruma‘:
„Na konkretna pitanja o nepostojanju građevinske dozvole i uzimanju novca od kupaca za stanove bez potrebne dokumentacije, odgovarao je ludujući i kerumujući: bjesneći na
»politiku« zbog koje se nadležni činovnici boje izdati građevinsku dozvolu i prijeteći bankovnim službenicama koje ljudima otkrivaju poslovnu tajnu da te dozvole nema.“, Novi list, 30. 9. 2011.; hadezenjara ,član HDZ-a‘: „Uostalom, taj su Zakon izglasali i SDP-ovci, a ne samo tvoje hadezenjare!“, Novi list, 1. 3. 2012.), a 1, 6% medijima (vikend-dijagnostičar ,novinar koji se bavi prognoziranjem kakav će biti turistički promet vikendom‘: „Legalci će također - na užas vikend-dijagnostičara iz »Slobodne Dalmacije« - potpuno obezvrijediti i one genijalne turističke slogane »Tako lijepa, tako naša« i »Mediteran kakav je nekad bio« na koje »godišnje ,padne‘ i nekoliko stotina
12 O prirodi bloga i njegovu mjestu u suvremenim medijima v. Vobič, 2007.
13 Kao osobito vješt i plodan tvorac prigodnica pokazao se Predrag Lucić koji za Novi list piše ko- lumnu naslovljenu Trafika Predraga Lucića.
gostiju spremnih da potroše novac«, pa neka pučanstvo razmisli ima li u toj svojoj europskoj budućnosti ikakav razlog za veselje.“, Novi list, 4. 10. 2011.).
Kratka anketa provedena na pedesetak ispitanika pokazala je da je čak 40%
okazionalizama iz našega korpusa razumljivo i bez konteksta (džepoljublje, kunoljub, razjebant ,onaj koji uvijek nešto razjebe‘: „Razjebant Cobanković“ (naslov), Novi list, 20. 8. 2011.; parking-drum ,parkiralište‘: „Budući da bi se teško otkrio ikakav pisani trag o Kerumovu vlasništvu nad park-šumom Marjan - koju splitski gradonačelnik ionako, bez ikakvih papira, pretvara u svoj parking-drum - Šundovljeve se optužbe mogu proglasiti morbidarijama.“, Novi list, 17. 8. 2011.), odnosno izvorni su govornici i bez poznavanja konteksta mogli pogoditi značenje okazionalizma. Značenje preostalih 60% prigodnica nisu mogli pretpostaviti bez poznavanja konteksta (npr. hrvosferac ,pravi, domoljubni Hrvat‘: „Neka znaju da hrvosferca Petrača - za razliku od njih jugosfernih - nikada nije zalijevala nikakva politika, o čemu svjedoči i njegova čisto literarna prosudba da će »knjiga dr. Franje Tuđmana , S vjerom u samostalnu Hrvatsku‘
zacijelo ostati najznačajnijom knjigom 20. stoljeća za hrvatski narod«“, Novi list, 12.
10. 2011.; urinac ,marinac koji urinira (po leševima neprijatelja)‘: „Marinci i u rin ct (naslov)14, Novi list, 13. 1. 2012.; žrtvohlepec ,onaj koji iskorištava žrtve‘: „ A i Josip Jović bi mirnije počivao da umjesto svite iz crnih limuzina na njegov grob - kako je to u svome pokušaju obrane od najezde žrtvohlepaca napisao pjesnik rođen na današ
nji dan prije 99 godina - ne dođe nitko do prijatelj drag.“, Novi list, 23. 03. 2012.).
Dakle, na temelju našega korpusa moglo bi se zaključiti da je razumljivost isključivo iz konteksta jedno od bitnih obilježja okazionalizama, ali ne i obligatorno. Na njihovu razumljivost uvelike utječe i njihova tvorbena struktura: okazionalizmi izvedenice razumljiviji su od složenica ili kontaminata. Međutim, upravo kontekst prigodnicama koji su razumljive i izvan njega, daje njihov poseban stilistički efekt (humor, začudnost).
Osim konteksta, za razumijevanje prigodnica često je potrebno i dobro poznavanje izvanjezične stvarnosti, tj. društvenih i političkih okolnosti, kulture jezične zajednice, pa čak i svjetonazora autora teksta.
U našem korpusu nalazimo veći broj tvorenica čija je motivirajuća osnova osob
no ime: kosorijeknuti (< Kosor), kerumovati, kerumokracija (< Kerum), županderov (župan + Sanaderov), stepinoliki (< Stepinac), Šex (< Šeks), jurski i bobanski park (<
Jure i Boban), Orbanistan (< Orban), Viktator (< Viktor), retuđmanizator, tuđmanoid, tuđmanotvorstvo (< Tuđman), haideroid (< Haider), kriptopašalićevac (< Pašalić) i potemkinijada (< Potemkin). Stilska vrijednost takvih tvorenica - u našem korpusu obično pejorativna ili deprecijativna - potječe od negativnih konotacija vezanih uz osobu čije je ime u osnovi, odnosno od autorova viđenja te osobe: kosorijeknuti ,glasno riknuti poput Jadranke Kosor‘ („Tek što je gospođa premijerka na proslavi 20. obljetnice osnutka 204. vukovarske brigade kosorijeknula da se »nikome neće dopustiti da revidira hrvatsku povijest«, pred njom se raskrilio Mladi Jastreb kazavši da je »pored Srbije, i Bosna i Hercegovina izvršila agresiju na Hrvatsku«, te da to naj
zad »treba jasno reći«.“, Novi list, 26. 9. 2012.), kerumovati ,vladati na način Željka 14 14
14 Riječ je o skandalu koji je izbio nakon što su u javnost procurile fotografije američkih marinaca kako uriniraju po leševima ubijenih Afganistanaca.
Keruma‘15, kerumokracija ,način vladavine Željka Keruma‘ („Kerumokracija je time stekla zasluženo nacionalno priznanje i nadrasla status splitskog komunalnog problema koji je moguće riješiti samo metlama i lopatama. Jer Kerumovi se nisu dogodili samo Splitu nego i Hrvatskoj.“, Novi list, 9. 2. 2012.), županderov ,koji se odnosi na župana splitsko-dalmatinskoga Antu Sanadera‘ („Je li i franjevački provincijal, poput ostalih privatnih posjetitelja stranačkoga mini-sabora, aplaudirao toj kolosalnoj županderovoj gluposti?“, Novi list, 19. 10. 2012.), stepinoliki, nalik na A. Stepinca (blijedolik i mu
čenička izraza lica)‘ („Neka stepinoliki blaženik s »Dinamove« klupe nesmetano širi iluziju o svojoj svetosti i neka nastavi štrcati žuč po nezahvalnoj pastvi.“16, Novi list, 20. 10. 2011.), Šex („Ponašali su se biskupi poput Vladimira Šeksa koji je, u svojstvu predsjednika Hrvatskog sabora, izjavljivao kako je »duboko nesretan i žalostan što je pokrenut postupak protiv Branimira Glavaša«, pa je Božje čudo kako se nisu sjetili da toj svojoj komisiji nadjenu primjereniji naziv - »Iustitia et Šex«.“, Novi list, 11. 12.
2011. ), jurski i bobanski park ,rezervat, poput onoga iz filma Jurski park, u kojem su uspjele preživjeti ideje iz doba Jure i Bobana‘ („Stoga samozvani dinosaur iz svoga Jurskog & bobanskog parka poručuje narodu koji je tako bandoglavo zajurio ući u Uniju, da se njihovi putovi dijele.“17, Novi list, 21. 12. 2012.), Orbanistan ,nerazvijena i primitivna zemlja kojom vlada diktator V. Orban‘ („Uz brojne transparente na kojima je stajalo ,Dosta je !‘, ,Orbanova diktatura‘, ,Orbanistan‘ te slično, prosvjednici su izvikivali parole protiv vlade mađarskog premijera Viktora Orbana kojeg su nazivali ,Viktator‘.“, Novi list, 3. 1. 2012.), tuđmanoid.
Analiza stilske obilježenosti okazionalizama u hrvatskome publicističkom stilu potvrdila je teorijsku pretpostavku da je riječ o tvorenicama čija je funkcija ponajprije stilistička, a ne denotativna. 38, 3% ih je ironično (vodoproliće ,besmisleno prolijevanje vode‘: „Eh, da nije bilo tog krvoprolića, na čemu bi se Kerum i njemu slični obogatili?
Na vodoproliću, možda?“, Novi list, 14. 11. 2011.; katakrizma ,financijska katastrofa uzrokovana krizmom‘: „Tarifa za katakrizmu“ (naslov), Novi list, 30. 3. 2012.; ministar Rankozy ,ironično za ministra policije Ranka Ostojića prema N. Sarkozyju‘: „Ministar Rankozy (naslov) Već ovo je dovoljno da Ranko Ostojić, po uzoru na nekadašnjeg prvog policajca Francuske, ponese nadimak Rankozy i da ga se ne otrese sve i kada bi svojom savjetnicom za zaštitu ljudskih prava imenovao Esmu Redžepovu.“, Novi list, 30. 3. 2012.; djecoljupčić ,pedofil‘: „Ta se čvrsta vjera manifestirala u svakoj dosad otkrivenoj aferi svećeničkog zlostavljanja maloljetnika: od velečasnoga Ivana Čučeka, preko krčkoga djecoljubičića don Drage Ljubičića i prološkoga fra.“, Novi list, 16. 3.
2012. ), 16, 6 % pejorativno (premijerkahahaha ,premijerka Jadranka Kosor‘: „Kad je nedavno hrvatskapremerkahahaha Jadranka Kosor posjetila nekakav američki štand, uzela u ruke američku zastavicu te izustila još jednu u nizu svojih dubokoumnih po
ruka - »Welcome to America, welcome to Croatia!«, čovjek s osjetljivijim želucem mogao je osjetiti samo gađenje.“, Novi list, 21. 5. 2011.; gradonačelnikov gradelnik ,onaj koji gradonačelniku peče gradele‘: „Ali to istodobno - lijepo nas upozorava 15 16 17 15 16 17
15 Tekstualne primjere donosimo samo uz prvo spominjanje okazionalizma.
16 Riječ je o bivšem treneru NK Dinamo. Tema kolumne je katastrofalan poraz toga kluba u utakmici protiv Ajaxa.
17 „Samozvani dinosaur“ je A. Đapić, bivši predsjednik Hrvatske čiste stranke prava
gradonačelnikov gradelnik - može zvučati i vrlo ozbiljno.“, Novi list, 17. 8. 2011.;
zaplotnjaštvo ,komplot koji se kuje iza plota, tajno‘: „Nekoga oblije toplina zato što pamti da je ta stranka i nastala Tuđmanovim jarunskim komplotom protiv Veseličine grupe, pa u kontinuitetu zaplotnjaštva vidi jamstvo dugovječne budućnosti HDZ-a.“, Novi list, 3. 2. 2012.), 33, 3% ihje i ironično i pejorativno (urinci; haideroid ,biće nalik na J. Haidera‘: „Nisu li i dosadašnje Vlahovljeve emisije - poput recimo one u kojoj se neki blazirani austrijski haideroid ostrvio na Tita ili onih u kojima su se javljali srpski šovinisti osrednje kategorije - naviještale dolazak jednako osrednjega Jovana Pejina“, Novi list, 22. 3. 2012.), a 13, 3% ih je skovano s namjerom da se ostvari efekt komič
nosti (nadravnopravan ,onaj koji je ravnopravniji od ostalih‘: „A ovako - budući da je današnja Hrvatska zemlja nadravnopravnih političkih siledžija - po novinama čitamo da je Josip Đakić, umjesto da podigne radnu knjižicu u saborskom tajništvu, podigao privatnu tužbu protiv HTV-ova urednika Aleksandra Stankovića kojom, u svojstvu predsjednika HVIDR-e, traži odštetu od 100 tisuća kuna s pripadajućim kamatama, jer je inkriminirani, u emisiji »Nedjeljom u 2«, »izrekao niz klevetničkih izjava kojima je nanio štetu ugledu i časti privatnog tužitelja, kao udruge hrvatskih branitelja.«, Novi list, 11. 7. 2011.)
Iako dio jezikoslovaca smatra da je nenormativnost jedno od glavnih obilježja okazionalizama, analiza našega korpusa ukazuje da nije tako. Naime, čak je 38% ek- scerpiranih prigodnica tvoreno u skladu s rječotvorbenim sustavom hrvatskoga jezika.
Preostalih 62% tvorenica obuhvaća i one koje se smatraju nenormativnima sa stajališta hrvatskoga standardnog jezika, no koje su u nekim funkcionalnim stilovima (publi
cističkom, razgovornom) vrlo česte: juxtapozicije (parking-drum) i tvorenice koje su rezultat kontaminacije. Stoga se slažemo s Đ. Otaševićem (2008: 91) da „nepravilnost (nenormativnost) nije nepromenljiva kategorija, jednaka u svim slučajevima. Ona se može kolebati od upadljive nepravilnosti do jedva primetne, koja pre izaziva osećanje neobičnosti nego normativne nepravilnosti.“
Lingvisti koji okazionalizme definiraju u opoziciji prema potencijalnim riječima, tvorenice koje su u skladu s tvorbenim zakonitostima jezika, ne smatraju okazionaliz- mima, već potencijalnim riječima. Prema takvom poimanju 58% riječi koje smo mi uključili u svoj korpus, bile bi zapravo potencijalne riječi.
Mi se ne slažemo s takvim tumačenjem, već i tvorenice koje slijede tvorbena pravila, no skovane su za određenu situaciju, obično razumljive tek iz konteksta i koje nisu leksikalizirane, također smatramo okazionalizmima. Upravo pri stvaranju takvih tvorenica iznimno je velika uloga analogije. U leksikonu Metzler-Lexikon Sprache18 prigodnice se čak dijeli u dvije skupine: one koje slijede rječotvorbena pravila, ali su razumljive tek iz konteksta, pa se u pravilu ne leksikaliziraju, i one koje su tvoreni analogijom.19 18 19 18 19
18 [Lexikon Sprache: Gelegenheitsbildung. Metzler Lexikon Sprache, S. 3319 (vgl. MLSpr, S. 235) (c) J.B. Metzler Verlag]
19 Gelegenheitsbildung
(auch: ad hoc-Bildung, Augenblicksbildung, Engl. nounce formation)
1. Neubildung, die zwar den Wortbildungsregeln folgt, aber nur aus der Situation verstandlich ist, daher in der Regel nicht lexikalisiert wird, z.B. Erdbeergruppe ‘diejenigen Schuler, die das Erdbeerbeet saubern sollen’.
Smatramo da unutar okazionalizama na čije je stvaranje utjecala analogija, možemo razlikovati dvije podskupine. Prvu čine okazionalizmi nastali analogijom prema već postojećim riječima, ali u skladu s rječotvorbenim pravilima hrvatskoga standardnog jezika: razjebantprema zajebant; splitovođa prema vlakovođa, četovođa;
strahoklepec prema stihoklepec; angloid, haideroid, tuđmanoid prema android, huma
noid, (Josipovićevo) jasnosovlje20 prema jezikoslovlje, mudroslovlje; stepinoliki prema majmunoliki, blijedoliki; vodoproliće prema krvoproliće, starež21 ‘organizacija staraca HDZ-a’ prema mladež, džepoljublje prema domoljublje.
Drugu, u našem korpusu bitno manju skupinu čine riječi koje nisu tvorene regu
larno. Tvorbu takvih riječi Đ. Otašević (2008: 80) opisuje ovako: „Formant za tvorbu okazionalizama često je proizvoljno izdvojen segment konkretne reči. Granice ovog segmenta nije moguće predvideti. Analogija, koja u jeziku deluje kao faktor regular
nosti, kod građenja okazionalizama po obrascu konkretne reči može da ima suprotno dejstvo. Tako obrazac može da bude zastarela ili okazionalna reč, ili je kopirani segment neproduktivna odnosno novostvorena morfema.“
U našem je korpusu samo pet takvih primjera: bosnoslovan („Ministar energe
tike Erdal Trhulj je sav ushićen tvrdio kako će Holandezi prekopati svaki milimetar Federacije, da bi se sada iz izjava nešto upućenijega direktora »Energoinvesta«
Džemaila Kreševljaka, preko kojega je »Shell« i stigao do Sarajeva, dalo naslutiti kako se u federalnom podzemlju umjesto basnoslovnoga bogatstva možda krije još jedno bosnoslovno razočaranje.“, Novi list, 1. 12. 2011.), čavoglavnik ( „Toliko je puta Marko Perković Thompson u intervjuu Hrvatskom listu spomenuo Novi list da bi netko neupućen mogao pomisliti kako u ovim novinama ne pišemo ni o čemu osim 0 čavoglavnikovim poslovnim pothvatima.“, Novi list, 14. 5. 2012.), hrvosferac, Šex, Zagrob ‘mjesto s onu stranu groba’ .
B. Tafra i P. Košutar (2009: 93) riječi nastale analoškom tvorbom nazivaju nalič- nicama. Autorice tumače da „nova riječ može nastati prema već postojećem modelu“
1 da je „analoška tvorba zaliha potencijalnih riječi“.20 21 22 23 Kao primjere navode intranet prema internet, igroteka prema datoteka, kulturocid, urbicidkao suicid, gitarijada kao olimpijada. U daljnjem tekstu nastavljaju: „Analoška je tvorba zaliha potencijalnih riječi, npr. nije iskorišteno, a moglo se, kupkinja (< kupac) kao sutkinja (< sudac), bilježnikinja (< bilježnik) kao vojnikinja (< vojnik).“23 Iz navedenoga je teksta vidljivo kako definiranje analoške tvorbe i naličnica ovisi o autorovu poimanju analogije u jeziku. U Metzler Lexikon Sprache analoška se tvorba definira ovako: „Wortbildung durch Analogie, z. B. der liebe Gott behakenkreuzigte sich (K. Tucholsky). A. werden 20 21 22 23
2. Analogiebildung nach vorliegendem Muster, z.B. (als Transparentaufschrift) Dieses Haus wird behochzeitet. Die Analyse von G. gibt AufschluB uber die Produktivitat von Wortbildungsmustern.
20 Naslov teksa P Lucića u Novome listu od 23. 9. 2011. Tema je izjava predsjednika Josipovića da u Haagu možda ne sjede pravi ljudi.
21 «Demokratski odlučim da sazovemo stranački skup u »Lisinskom«, baš tamo gdje je naš utemelji
telj organizirao onaj legendarni Prvi opći sabor HDZ-a, popnem se za govornicu u bijelom odijelu, praćen frenetičnim skandiranjem Mladeži i Stareži, tamburicama i filharmonijom, pa izvalim što mi prvo padne na pamet.» (Novi list, 2. 12. 2011.)
22 Tafra; Košutar (2009: 103).
23 Ibid.
in direktem Bezug zu einem spezif. Wort (hier: bekreuzigen) gebildet unabhangig von dessen Bildungsweise (regular ware: behakenkreuzte sich). Insofern konnte man auch alle regularen Bildungen als A. auffassen, da es auch fur diese immer ein spezif. Wort als Vorbild gibt. In der wiss. Lit. wird seit H. Pauls (1920, S. 106-120) beruhmtem Buchkapitel ‘Analogie’ eine rege Diskussion gefuhrt, ob Wortbildungsvorgange auss- chlieBl. durch Regeln, ausschlieBl. als A. oder durch beides zu kennzeichnen seien. In der psycholing. Forschung wird A. im Zusammenhang mit konnektionist. Lexikonmo- dellen (Konnexion) einem System von Regeln und Reprasentationen gegenubergestellt (Derwing & Skousen 1989).“24 25 26 27 U jezikoslovlju postoji suglasnost da je analogija jedno od osnovnih načela funkcioniranja jezičnoga sustava. Njezino je djelovanje osobito važno upravo u tvorbi riječi, pa bi se stoga načelno sve derivirane riječi mogle smatrati tipom naličnica. Mišljenja smo da riječi kao što su kupkinja i bilježnikinja nisu naličnice - ili su naličnice isto tako primjerice svi movirani femininumi. Upitnom smatramo i klasifikaciju riječi kulturocid, urbicidi gitarijada kao naličnica. Naime, -ijada je jedan od najčešćih sufiksa pri tvorbi novotvorenica u hrvatskome jeziku, a karakteristika izvedenica ovim dometkom jest da znače kakvo masovno okupljanje (biciklijada ‘su
sret biciklista’, bundevijada ‘manifestacija na kojoj se pripremaju jela od bundeve’, kestenijada ‘susret na kojemu se peku kesteni’, salamijada ‘natjecanje za najbolju salamu’)25 26 27. U suvremenome hrvatskom jeziku vrlo je česta i uporaba sufiksoida -cid za značenjem (masovnog) istrebljenja: ekocid, etnocid, kulturocid, knjigocid26 i -teka sa značenjem zbirke, prostorije ili ustanove u kojoj se čuva kakva zbirka (autoteka, vinoteka, videoteka)21. Iako su se možda prve tvorenice s tim sufiksom i sufiksoidima mogle smatrati naličnicama, sada bi zbog njihove masovnosti bilo vrlo teško reći što je nastalo u analogiji prema čemu: jesu li sve „ijade“ nastale prema olimpijadi ili je bundevijada nastala prema biciklijadi jer se biciklijada počela ranije organizirati?
Riječ je jednostavno o vrlo plodnom tvorbenom obrascu u suvremenom jeziku, pa je takve riječi nazivati naličnicama jednako besmisleno kao i nazivati naličnicama muška nomina agentis s dometkom -ar.
Prema našem shvaćanju naličnicama valja nazivati samo one tvorenice za čiji je nastanak analogija glavni motivacijski čimbenik, čijaje tvorba obično nepredvidiva28, no upravo je analogija čimbenik regularnosti. Također smatramo da upravo zbog analogije kao glavnog motivacijskog čimbenika njihova nastanka (riječ je dakle o stilističkim, a ne o denominativnim tvorenicama), naličnice uglavnom ostaju na razini prigodnica i ne leksikaliziraju se. Čini se stoga da su mnoge prigodnice ujedno i naličnice, a mnoge naličnice ostaju prigodnice.
Prigodnice naličnice vrlo se često javljaju u istom kontekstu s riječju obrascem čime se omogućuje njihovo razumijevanje (osobito kod onih tvorenih neregularno) i
24 Lexikon Sprache: Analogiebildung. Metzler Lexikon Sprache, S. 600 (vgl. MLSpr, S. 40) (c) J.B.
Metzler Verlag.
25 v. Muhvić-Dimanovski (2005: 98).
26 Primjeri prema Muhvić-Dimanovski (2005: 99). Usp. i Klajn (2002: 163).
27 v. Hrvatski jezični savjetnik (1999: 241) i Klajn (2002: 163).
28 Dakle, ono što Đ. Otašević (2008: 91) opisuje ovako: «Formant za tvorbu okazionalizama često je proizvoljno izdvojen segment konkretne reči. Granice ovog segmenta nije moguće predvideti.»
ostvaruju stilistički efekti (humor, začudnost), a u slučajevima nereguralnih naličnica to je često i jedini način za „dešifriranje^ njihova značenja („Naravno, i zato što Vi, gospodine Karamarko, znate da kod nas u Zagrobu ima više registriranih birača nego što u gradu Zagrebu ima živih stanovnika.“, Novi list, 7. 8. 2011.; „Ako ne vjerujete, uzmite mapu i pogledajte koliko je vaš grad udaljen od Kerumova rodnog ili njegova rukovodnog mjesta, pa će vam biti jasno u kakvoj nedođiji živite.“ Novi list, 14. 11.
2011.; „Domoljub ili kunoljubN (naslov, o Thompsonu), 24. sata, 24. 4. 2012.; „Nisam ja cura“, odgovorio je mališan vremešnom velišanu“, Novi list, 11. 5. 2011.).
Već smo spomenuli kako su neregularno tvoreni okazionalizmi u našem korpusu uglavnom jukstapozicije (kremen-Hrvati, parking-drum, vikend-dijagnostičar) i tvo- renice nastale kontaminacijom. Kako se o jukstapozicijama u hrvatskome jeziku već dosta pisalo (Muhvić-Dimanovski, 2005; Horvat, M .- Štebih Golub, B., 2009.; Horvat, M. - Štebih Golub, B., 2011.; S. Starčević, 2006), ovom ćemo se prigodom osvrnuti samo na tvorenice nastale kontaminacijom.
Metzler Lexikon Sprache s. v. Kontamination daje sljedeću definiciju takvih tvorenica:
„Kontamination (lat. contaminare ‘in Beruhrung bringen’. Auch: Blending, Kofferwort, Portmanteauwort, Wortkreuzung, Wortmischung, Wortverschmelzung, Zusammenziehung. Engl. amalgam, blend, contamination, crossing of words, fusion, hybrid, port-manteau word, telescoped word, frz. contamination, mot valise). Vermis- chung zweier Ausdrucke zu einem neuen Wort (a) in bewuflter Absicht zur Erzielung bestimmter Wirkungen, z. B. tragikomisch aus tragisch - komisch, Stagflation aus Stagnation + Inflation, Medizyniker aus Mediziner + Zyniker; solche Bildungen wer- den bisweilen Teil des Wortschatzes; Lexikalisierung. (b) Als Sprechfehler, z.B. Der Ausdruck hat sich eingebildet (aus einburgern und sich bilden), in dieser Vortragung (aus Vortrag und Vorlesung)29.
U srbistici se takvim tvorenicama bavio R. Bugarski (2002.) koji smatra da je riječ o sociolingvistički motiviranom procesu tvorbe riječi koji izvorno potječe iz engleskoga jezika (motel < motor + hotel), a kakvog u srpskome (pa ni u hrvatskome) nije bilo do unazad desetak godina. Riječ je o tvorenicama gdje se „slivanjem prvog dela jedne reči i drugog dela druge obrazuje treća reč, koja i semantički predstavlja kombinaciju tih dveju“30. Takvim je tvorenicama zajedničko da se sastoje od dviju osnova, da su mahom šaljivoga karaktera te da ih nalazimo u jeziku medija, osobito reklama. Bugarski takve tvorbe naziva slivenicama. E. Koriakowcewa (2006: 122-131) takve pojave objedinjuje pod nazivom rječotvorna kompresija.
U kroatistici se takvim tipom novotvorenica bavila V. Muhvić-Dimanovski (2005.). Tvorbeni način kojim nastaju naziva sažimanje ili kontaminacija, no za same tvorenice ne nudi hrvatski naziv, već samo navodi da se u engleskoj lingvističkoj termi
nologiji nazivaju blends. Napominje da se „u većini slučajeva sažimaju prvi dio jedne riječi i drugi dio druge riječi, s time da je kraj riječi obično zadnji slog druge riječi, ali ponekad i samo jedan fonem (ili grafem). U nekim se slučajevima zadnji slog, fonem
29 Lexikon Sprache: Kontamination. Metzler Lexikon Sprache, str. 5034 (c) J.B. Metzler Verlag 30 Bugarski (2002: 219)
ili grafem prve riječi poklapaju s prvim slogom, fonemom ili grafemom druge riječi i sažimaju se u cjelinu.”31
Takav tip tvorenica, nažalost, u svojem vrlo temeljitom radu o rječotvornim mo
delima u hrvatskom jeziku ne spominju B. Tafra i P. Košutar (2008.). Doduše, bave se kraćenicama, riječima koje su „rezultat tvorbenog procesa koji se najčešće naziva u literaturi skraćivanje, a koji obuhvaća sva moguća kraćenja od akpokopa do leksika- liziranih kratica”32, pa u tu skupinu ubrajaju primjere kao što su Maspok, Kavkaz, ali i disko, crtić, čelo, ZET. Sve su te riječi nastale kojekavim kraćenjima, ali i vrlo razno
rodnim tvorbenim procesima (od tipičnih skraćenica kao što je ZET, do riječi nastalih univerbacijom kao što je crtić ili riječi disko koja je nastala elipsom, ali još u jeziku davatelju, pa u hrvatskome ima status posuđenice i nema smisla raspravljati o njezinu tvorbenom statusu). Tvorenice nastale kontaminacijom - dakle spajanjem dijelova dviju riječi pri čemu se u semantizmu novonastale riječ spajaju značenja obaju dijelova - s obzirom na model njihova nastanka i njihovu prirodu (kao što ističe Bugarski mahom šaljivu, humorističnu) ne uklapaju se ni u jednu od skupina koje spominju autorice.
Kako je u temelju stranih naziva (kontaminacija, blend, blends) uvijek koncept spaja
nja, miješanja, stapanja, takve bi se tvorenice moglo nazivati stopljenicama (i forme i sadržaji dviju riječi stapaju se u jednu novu riječ) ili prema nazivu procesa kojim nastaju kontaminatima.
U našem su korpusu zabilježeni sljedeći tipovi stopljenica33:
a) model koji R. Bugarski (2002: 223) naziva „klasičnim“: stapaju se prvi dio prve i drugi dio druge riječi.
A (ab) + B (cd) = C (ad) kao u primjerima Viktator (Viktor + diktator), urinci (urinirati + marinci), Šex (Šeks + sex).
b) u novu se riječ stapaju cijela prva riječ i drugi dio druge riječi.
A (ab) + B (cd) = C (abd) kao u primjerima županderov (župan + Sanaderov), Rankozy (Ranko + Sarkozy), tuđmanotvorstvo (Tuđman + državotvorstvo).
c) stapaju se prvi dio prve riječi i cijela druga riječ.
A (ab) + B (cd) = C (acd) kao u primjerima katakrizma (kataklizma + krizma), lumpenkroatistički (lumpenproleterski + kroatistički).
d) stapaju se cijela prva riječ i cijela druga riječ.
A (ab) + B (cd) = C (abcd) kao u primeru prem/jerkahaha34.
U našem su korpusu zabilježena i dva primjera sematničke tvorbe tj. polisemiza- cije. Radi se o okazionalizmu mazivo ‘sve što se može maznuti (ukrasti)’ („Aja mislim da jesmo. Jer da nismo, ne bi ti meni sada tupio o MOL-u i Ini. Ispada da smo ratovali za dionice, za naftu i za benzin...
- Pa nismo samo za to...
- Nego još i za maziva. 31 32 33 34
31 Muhvić-Dimanovski (2005: 99).
32 Tafra; Košutar (2008: 102).
33 Sve navedene tipove u sprskome već bilježi Bugarski, 2002.
34 Riječ je, dakle, o vrlo neobičnoj tvorenici, koja će zasigurno ostati tek prigodnicom, čiji prvi dio čini imenica, a drugi uzvik.
- Kakva maziva?
- Za sve što se može maznuti.“, Novi list, 15.7. 2011.). U članku o kojem se raspravlja o prodaji hrvatske naftne kompanije INA, riječi mazivo koja u standardno
me jeziku ima značenje ‘sredstvo za podmazivanje’ prema žargonskome značenju glagola maznuti ‘ukrasti’ dodaje se i značenje ‘sve što se može maznuti (ukrasti)’.
Prema rječotvorbenim pravilima tvorenica bi zapravo trebala glasiti *maznivo, što se ne slaže s tvrdnjom Đ. Otaševića (2008: 89): „Okazionalo značenje sem toga, može biti „pripisano“ derivatu bez izmene njegove tvorbene strukture i uz čuvanje tvorbene osnove i značenja koje motiviše isti derivat. Leksičko značenje koje se pripisuje izve
denici potpuno odgovara njenom tvorbenom značenju, ali je takva leksička realizacija tvorbenog značenja neobična.“, no točno da do polisemantizacije dolazi na temelju prenesenog značenja glagola koji se uzima kao motivirajući.
Do takvoga tipa polisemizacije (dakle uz rječotvorbenu nepravilnost) radi se i u primjeru jurski (i bobanski) park. Riječ je o aluziji na Spielbergov film Jurski park (dakle, mjestu gdje su preživjela pretpovijesna čudovišta) i fašističkoj pjesmi Jure i Boban35. Osim što se radi o primjeru zanimljivom sa stajališta istraživanja tvorbe oka- zionalizama, primjer odlično oslikava i kako se prigodnicama može izraziti autorov svjetonazor.36
Tvorbeno je zanimljiva i hibridna složenica paxoljubivo, nastala analogijom prema prilogu miroljubivo („Sjetimo se, msgr. Marin Srakić je na pitanje o Glavaševu izbornom angažmanu - iustitutivno i paxoljubno - izjavio: »Treba vidjeti što kaže zakon i ako on dopušta takvo što, ne vidim razloga zašto bi bilo tko od nas bio protiv toga.«“, Novi list, 11. 12. 2011.). Naime, njezin se semantizam može iščitavati kao ‘na način da se ljubi komisija Iustitia et Pax’ ili pak ‘miroljubivo’37. S obzirom na autorov kritični stav prema katoličkoj crkvi čini nam se da bi se značenja priloga najbolje moglo opisati kao ‘miroljubivo na način komisije Iustitia et Pax’.
Okazionalizam Nebisešelmešati, osmišljen kao Jarnjakov nadimak, („Pa recite mi šta da kažem? Šta?, uzrujao se Jarnjak, zvani Nebiseštelmešati.“, Novi list, 13. 9.
2012.) nastao je srastanjem i onimizacijom.
3. Istraživanje okazionalizama u hrvatskome publicističkome stilu pokazalo je sljedeće:
a) Većina prigodnica potječe iz novinarskih vrsta koje pripadaju analitičkom i književnopublicističkome podstilu (kolumne i blogovi) jer je autorska sloboda u njima najveća.
b) Okazionalizmi kao stilističke novotvorenice izrazito su stilski obojeni (pejora- tivnost, ironičnost, deprecijativnost) i cilj im je ponajprije izazivanje pojedinih efekata (humor, začudnost). Oni su također izrazom autorova svjetonazora i stavova.
c) Usprkos svojem prigodnom karakteru čak ihje 40% razumljivo bez konteksta.
S tvorbenog je stajališta najčešće riječ o izvedenicama, dok su složenice i stopljenice 35 36 37
35 Posvećena zapovjednicima ustaške Crne legije Juri Francetiću i Rafaelu Bobanu.
36 „Smještanje66 Jure, Bobana i njihovih sljedbenika u park s preživjelim pretposvijesnim čudovi
štima.
37 lat. pax = mir.
govornicima bitno manje razumljive izvan konteksta. Ipak, za razumijevanje okaziona- lizama, i to ne samo njihova denotativnnoga značenja, već ponajprije njihove stilističke vrijednosti, često je potrebno dobro poznavanje izvanjezične realnosti tj. društvenih i političkih prilika specifičnih za određenu jezičnu zajednicu.
d) Čak je 58% prigodnica iz našega korpusa tvoreno u skladu s rječotvorbenim pravilima hrvatskoga standardnog jezika. Među tvorenicama koje su sa stajališta hr
vatskoga standardnog jezika neregularne, najčešće su jukstapozicije i stopljenice. S obzirom na raznolikost i učestalost stopljenica, valja ih smatrati novim rječotvorbenim modelom u hrvatskome.
e) Čak je 76% okazionalizama nastao analogijom prema već postojećim riječima.
Kako bi ih se čitateljima učinilo semantički prozirnima i kako bi se postigli željeni stilski efekti, veoma ih se često donosi u istom kontekstu, istoj rečenici kao i riječi koje su bile uzorkom za analogiju.
LITERATURA
Barić, Eugenija et al. 1999. Hrvatski jezični savjetnik. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Bugarski, Ranko 2002. Dve reči u jednoj: leksičke skrivalice. u: Nova lica jezika.
Beograd: Biblioteka 20. vek, str. 219-227.
Dragićević, Rajna 2009. Potencijalne reči u sprskom jeziku. Naučni sastanak slavista u Vukove dane 38/3, str. 119-127.
Dragićević, Rajna 2011. Leksika kvalifikovana kao individualna u srpskim deskriptiv
nim rečnicima. u: Ružić, Vladislava; Pavlović, Slobodan (ur.) Leksikologija.
Onomastika. Sintaksa. Zbornik u čast Gordani Vuković, Novi Sad, str. 47-59.
Elsen, Hilke 2004. Neologismen. Formen und Funktionen neuer Worter in versc- hiedenen Varietaten des Deutschen. Tubingen: Narr. (Tubinger Beitrage zur Lingusitik 477).
Fellner, Robert 2009. Okkasionalsmen in Werbesloganszwischen 2003 und2008 unter besonderer Berucksichtigung der Branschen Kosmetik, Ernahrung, Getranke und Pharmazie. Diplomski rad. Beč.
Fleischer, Wolfgang 1988. Produktivitat - Akzeptabilitat - Aktivitat. Zur Theorie der Wortbildung (im Deutschen). In: Zur Theorie der Wortbildung im Deutschen.
Berlin: Akademie-Verlag, str. 8-16.
Fleischer, Wolfgang; Irmhild, Barz 1995. Wortbildung der deutschen Gegenwartsspra- che. Tubingen: May Niemeyer Verlag.
Hohenhaus, Peter 1996. Ad-hoc-Wortbildung. Terminologije, Typologie und Theorie kreativer Wortbildung im Englischen. Frankfurt am Mein, WIen: Lang. (Europa- ische Hochschulschrigten 4, Angelsaschische Sprache und Literatur Bd. 317).
Horvat, Marijana; Štebih Golub, Barbara 2009. Globalizacija i internacionalizacija u hrvatskome i srpskome jeziku (s M. Horvat), u: Tošović, B. (ur.) Die Unter- schiede zwischen dem Bosnischen/Bosniakischen, Kroatischen und Serbischen I, Slawische Sprachkorelationen, Beč 2009., str. 405-421.
Horvat, Marijana; Štebih Golub, Barbara 2011. Posljedice internacionalizacije u hrvatskome jeziku. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 36/1, str. 1-21.
Klajn, Ivan 2002. Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku. Beograd: Pantenon.
Koriakowcewa, Elena 2006. O slavoobrazovatelnoj kompresiji (na materijale ruskovo i poljskovo jazikov. Funkcionalni aspekti tvorbe. Minsk. str. 122-131.
Krieg, Ulrike 2005. Wortbildungsstrategien in der Werbung. Zur Funktion und Struk
tur von Wortneubildungen in Printanzeigen. Hamburg: Buske. (Beitrage zur germanistischen Sprachwissenschaft 18)
Milanović, Aleksandar 2011. Derivatološke karakteristike individualnih neologizama u Slovaru Đorđa Markoviča Kodera. Naučni sastanak slavista u Vukove dane 40/1, str. 351-361.
Lexikon Sprache: Kontamination. Metzler Lexikon Sprache, S. 5034 (vgl. MLSpr, S.
371) (c) J.B. Metzler Verlag.
Motsch, Wolfgang 2004. Deutsche Wortbildung in Grundzugen. Berlin, New York:
de Gruyter.
Muhvić-Dimanovski, Vesna 2005. Neologizmi. Problemi teorije i primjene. Zagreb:
FF press, Filozofski fakultet.
Otašević, Đorđe 2008. Nove reči i značenja u savremenom standardnom srpskom jeziku. Beograd: Alma.
Petruhina, Elena Vasiljevna (ur.) Novye javlenija v slavjanskom slovoobrazovanii:
sistema i funkcionirovanie: trudy i materialy «Slavjanskie jazyki i kultury v sovremenom mire. Moskva: Moskovskij gosudarstvennyj universitet imeni M.
V. Lomonosova, Filologičeskij fakultet. str. 352-363.
Siebold, Oliver 2000. Wort - Genre - Text. Wortneubildungen in der Science Fiction.
Tubingen: Narr.
Simeon, Rikard 1969. Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva Zagreb: Matica hrvatska.
Starčević, Anđel 2006. Imenice kao atributi - nove strukture u hrvatskom jeziku. u:
Granić, Jagoda (ur.). Jezik i mediji. Split: HDPL. str. 645-655.
Stramljič Breznik, Irena 2010. Besedotvorne lastnosti slovenskih okazionalizmov. u:
Tafra, Branka; Košutar, Petra 2009. Rječotvorni modeli u hrvatskom jeziku. Suvremena lingvistika 67, str. 87-107.
Teubert, Wolfgang 1998. Korupus undNeologie. u: Neologie und Korpus. Hrsg. Wolf
gang Teubert (Studien zur deutschen Sprache 11), Tubingen, str. 129-170.
Tomašikova, Slavom^a 2008. Okkasionalismen in den deutschen Medien. u: Bočak.
Michal; Rusńak (ur.) Media a text II. Prešova, str. 246-256.
Tošović, Branko 2002. Funkcionalni stilovi. Graz: Institut fur Slawistik der Karl-Fran- zens-Universitat Graz.
Vobič, Igor 2007. The Normalisation o f the Blog in Journalism: Online Newspapers o f Slovene Traditional Media. Medijska istraživanja 13/2, str. 59-83.
Барбара Штебих Голуб
ОКАЗИОНАЛИЗМЫ В ХОРВАТСКОМ ПУБЛИЦИСТИЧЕСКОМ СТИЛЕ Р е з ю м е
В статье представляются результаты исследования оказионализмов, проведенного в течении 2011 и 2012 гг на корпусе ховратских печатных и электронных СМИ. Окази- онализмы дефинируются как стилистические неологизмы (несмотря на их словообразо
вательную правильность), подтвержденные только в одном тексте. Исследованием тоже утверждено, что даже 40% оказионализмов понятно и вне окружающего контекста, 76%
оказионализмов образовалось по аналогии с уже существующими словами. Между не
нормативными оказионализмами, которые считаются такими с точки зрения хорватского стандартного языка, чаще всего появляются юкстапозиции и бленды.
